U razdoblju od 19. travnja do 18. rujna ove godine nastajala je moja četvrta po redu zbirka poezije. 99 pjesama, koje će biti predstavljene vrlo simboličnim nazivom, pisane su kao pjesme u prozi koje obično sadržavaju 5 do 7 rečenica. Ova je zbirka po nečemu vrlo jedinstvena — svaka od pjesama zvuči poput uvodnih riječi jednog od 99 poglavlja i kao da im ne pristaje stojati odvojeno jedna od druge, da tako dovoljno kažu: nužda je sagledati ih u sklopu cjeline. Pjesme, pročitane od početka do kraja, pripovijedaju priču — ili 99 momenata te priče. Bio je zadatak izdvojiti tek neke momente da po sebi dovoljno poruče.
Uljane su se boje razlile po mojoj koži. Gledala sam kako se slijevaju, a sada me muči gubitak vremena. Teško ih je bilo sprati! Oduševljena tim nečuvenim događajem, nisam ga obustavila u početku. Tako čovjek podnosi i laži: dok se oduševljava iluzijama, ne misli na vrijeme koje će mu trebati da ih spere sa sebe. Iluzije su uljane boje koje su lijepe samo dok se slijevaju.
Gloria La Marr 