nadahnuće – Gloria La Marr

„Debora Jo“, zamisao koja rodi obilnim plodovima

Kada mi je 16. travnja godinu ranije došao upit o započimanju nove suradnje, nisam mogla ni zamisliti koliko bi ona mogla ohrabriti dvoje mladih ljudi koji su se odlučno opredijelili popeti na planinu novih ostvarenja, i to u potpunoj neizvjesnosti. S Kristinom Kasumović, koju sam do tada poznavala samo imenom i licem, povezala sam se izgrađujućim idejama, fotografskim doprinosom, ali i dvama imenima: blaženim Ivanom Merzom i svetim Josipom. O kakvome je to sve bogatstvu riječ, pročitat ćete u redovima koji slijede.

„Pošalji svoju mudrost s nebesa, Gospodine, i potrudi se sa mnom.“
Mudr 9, 10

Continue reading “„Debora Jo“, zamisao koja rodi obilnim plodovima” →

Poetry

Zadnje kopije moje prvoizdane zbirke poezije

Kad sam pokupila taj jesenji list s poda, nisam se nadala da će put koji slijedi biti tako čudesan. Doista, pokupila sam jedan jesenji list s poda te sam, potaknuta fotografijom koju sam potom stvorila, 12. studenog 2015. odlučila napisati jedan haiku: prvi u mom stvaralačkom opusu. To neko nečuveno nadahnuće toliko je raslo da me je nagnalo i na sljedeći, i na onaj koji je potom uslijedio, i na još mnoge druge: i tako je nastalo “Zlatno doba”, sa svim svojim već poznatim komponentama. Objavljeno o koncu lipnja 2016. godine, u lipnju godine nakon donijelo mi je i prvu književnu nagradu.

Promotivna strana u ovom je slučaju blago zaostajala zbog mojeg privremenog odsutstva iz države, premda je vijest o novoizdanoj zbirci dosegla časopise kao što su “Kvizorama”, “Hrvatsko slovo”, “Naslijeđe” te “Glas Koncila”. Tek o mom povratku u Bošnjake, mjesto u kojem sam provela svoje djetinjstvo, po poticaju Antuna Lešića, koji se vodi kao savjetnik načelnika za kulturu, počeo razvijati koncept da se ona konačno i obistini. Na suhom putu, kuda pjesnik prolazi, smeđežuti list — jednoć sam napisala. S tim je stihom nešto nevažno, poput običnog lista s poda, postalo sasvim važno.

Continue reading “Zadnje kopije moje prvoizdane zbirke poezije” →

Poetry

Ususret novoj zbirci poezije

U razdoblju od 19. travnja do 18. rujna ove godine nastajala je moja četvrta po redu zbirka poezije. 99 pjesama, koje će biti predstavljene vrlo simboličnim nazivom, pisane su kao pjesme u prozi koje obično sadržavaju 5 do 7 rečenica. Ova je zbirka po nečemu vrlo jedinstvena — svaka od pjesama zvuči poput uvodnih riječi jednog od 99 poglavlja i kao da im ne pristaje stojati odvojeno jedna od druge, da tako dovoljno kažu: nužda je sagledati ih u sklopu cjeline. Pjesme, pročitane od početka do kraja, pripovijedaju priču — ili 99 momenata te priče. Bio je zadatak izdvojiti tek neke momente da po sebi dovoljno poruče.

Uljane su se boje razlile po mojoj koži. Gledala sam kako se slijevaju, a sada me muči gubitak vremena. Teško ih je bilo sprati! Oduševljena tim nečuvenim događajem, nisam ga obustavila u početku. Tako čovjek podnosi i laži: dok se oduševljava iluzijama, ne misli na vrijeme koje će mu trebati da ih spere sa sebe. Iluzije su uljane boje koje su lijepe samo dok se slijevaju.