Which ingredients to use?
For two baking sheets: 70 g ladyfingers, 100 g crystal sugar; 1 tbs salt; 80 g ground walnuts; 200 g plain flour; 100 g margarine; egg.
Discover the similar recipe: Mixed nuts cookies!
Which ingredients to use?
For two baking sheets: 70 g ladyfingers, 100 g crystal sugar; 1 tbs salt; 80 g ground walnuts; 200 g plain flour; 100 g margarine; egg.
Discover the similar recipe: Mixed nuts cookies!
Which ingredients to use?
For the cake: 2 large eggs; 140 g crystal sugar; 1 tbs vanilla extract; 100 ml oil; 125 ml milk; 60 g ground walnuts; 220 g plain flour; 2 tsp baking powder.
For the topping: 40 g cream margarine; 80 g cream cheese; 40 g ground sugar.
Čini mi se da ću ovim poglavljem učiniti nešto prijelomno ― odlučujem ovo i buduća poglavlja pisati na hrvatskom jeziku. Doduše, to sam i ranije znala učiniti (napose onda kada bih pisala o svojoj poeziji), no ovo poglavlje vuče me da ga predstavim nikako drugačije no tako: i sam naziv lijepo mi zvuči kada ga naslovim „Pastirica“.
Zamišljam zelene poljane, mir u duši, bose noge i livadno cvijeće. To je seoska raskoš, neko buduće doba. Prošlost, koja mi je nekoć bila mila, neka se ponovi.
― iz druge zbirke poezije
Premda sam sva poglavlja, osim ona o poeziji, pisala na engleskom jeziku, ovaj se puta opredijeljujem za hrvatski jezik jer je tema, o kojoj ću pisati, vezana uz djetinjstvo — točnije, uspomene kojima su me dovela plodna polja koja sam neki dan posjetila prvi puta nakon dvadesetak godina. Riječ je o zemlji koja je pripadala mojem pradjedu s majčine strane, a s kojom sam i sama, preko mojeg dide, bila povezana. Kad su još bili u moći da zemlju obrađuju, baka i dido zaputili bi se ondje te bi kopali, sadili, žnjeli, kupili šljive i odmarali pod tad velikim stablom vrbe, kojeg više nema. Ondje bih se, u hladu tog raskošnog drveta, skrila u hlad i igrala. Dido ga je zasadio kad je bio dječak.
Vrativši se u svoje selo sasvim nenadano, uspomene su se počele oživljavati. Nedugo o svom povratku, dobila sam ideju da na tim prostranstvima fotografiram nekog mladića i oživim sjećanje na svog didu, prema pričama iz didine mladosti koje mi je pripovijedala baka.
This is yet another story about the friendship — and it had such an interesting beginning. I met Eoin more than two years ago in front of the big gates of the Trinity college: not that I asked for some directions, but for him to take a photograph. Our conversation, I believe, would not appear if in that moment, in the spot where I wanted to stand, a large group of tourist stopped to discuss something. The unpleasant silence that appeared afterwards was broken with a simple question: “Are you a student over here?” He answered: “Yes, I study philosophy.” This was a certain beginning with no end.
After hearing the answer, that one photograph was not important any more: what was important is meeting somebody who studies philosophy, who is sincere, clever and ready to discuss. Eventually, that one photograph was made, somewhere in-between our half an hour conversation, with our contacts exchanged. The photo story that follows is the story of his, told by the objects he uses.
Eoin, 38 ↓
Continue reading “Portraiture (the stories the objects said)”