Quick spring cake

Which ingredients to use?

For the cake: 2 large eggs; 140 g crystal sugar; 1 tbs vanilla extract; 100 ml oil; 125 ml milk; 60 g ground walnuts; 220 g plain flour; 2 tsp baking powder.

For the topping: 40 g cream margarine; 80 g cream cheese; 40 g ground sugar.

IMG_7238
And this is the result! I called it “Quick spring cake” because it takes only 10 minutes to prepare it, yet the satisfaction is guaranteed!

Continue reading “Quick spring cake”

Pastirica

Čini mi se da ću ovim poglavljem učiniti nešto prijelomno ― odlučujem ovo i buduća poglavlja pisati na hrvatskom jeziku. Doduše, to sam i ranije znala učiniti (napose onda kada bih pisala o svojoj poeziji), no ovo poglavlje vuče me da ga predstavim nikako drugačije no tako: i sam naziv lijepo mi zvuči kada ga naslovim „Pastirica“.

Zamišljam zelene poljane, mir u duši, bose noge i livadno cvijeće. To je seoska raskoš, neko buduće doba. Prošlost, koja mi je nekoć bila mila, neka se ponovi.

― iz druge zbirke poezije

Continue reading “Pastirica”

Povratak u djetinjstvo

Premda sam sva poglavlja, osim ona o poeziji, pisala na engleskom jeziku, ovaj se puta opredijeljujem za hrvatski jezik jer je tema, o kojoj ću pisati, vezana uz djetinjstvo — točnije, uspomene kojima su me dovela plodna polja koja sam neki dan posjetila prvi puta nakon dvadesetak godina. Riječ je o zemlji koja je pripadala mojem pradjedu s majčine strane, a s kojom sam i sama, preko mojeg dide, bila povezana. Kad su još bili u moći da zemlju obrađuju, baka i dido zaputili bi se ondje te bi kopali, sadili, žnjeli, kupili šljive i odmarali pod tad velikim stablom vrbe, kojeg više nema. Ondje bih se, u hladu tog raskošnog drveta, skrila u hlad i igrala. Dido ga je zasadio kad je bio dječak.

Vrativši se u svoje selo sasvim nenadano, uspomene su se počele oživljavati. Nedugo o svom povratku, dobila sam ideju da na tim prostranstvima fotografiram nekog mladića i oživim sjećanje na svog didu, prema pričama iz didine mladosti koje mi je pripovijedala baka.

Continue reading “Povratak u djetinjstvo”

Portraiture (the stories the objects said)

This is yet another story about the friendship — and it had such an interesting beginning. I met Eoin more than two years ago in front of the big gates of the Trinity college: not that I asked for some directions, but for him to take a photograph. Our conversation, I believe, would not appear if in that moment, in the spot where I wanted to stand, a large group of tourist stopped to discuss something. The unpleasant silence that appeared afterwards was broken with a simple question: “Are you a student over here?” He answered: “Yes, I study philosophy.” This was a certain beginning with no end.

After hearing the answer, that one photograph was not important any more: what was important is meeting somebody who studies philosophy, who is sincere, clever and ready to discuss. Eventually, that one photograph was made, somewhere in-between our half an hour conversation, with our contacts exchanged. The photo story that follows is the story of his, told by the objects he uses.

Eoin, 38 ↓

Continue reading “Portraiture (the stories the objects said)”