Tag: Bošnjaci

The story of a writer

Srce traži zadovoljstvo — i naći će ga

Roman „Srce traži zadovoljstvo“ romansirana je autobiografija u kojoj sam objedinila svoja tri puta — put prema Bogu, umjetnički put i put prema pravoj ljubavi. Podijeljen na sedam godina i sedam mjeseci, počinje i završava ljubavnom pričom: onom između Boga i duše te onom između muškarca i žene. Stoga je jedan dio put do susreta, a drugi sami susret, jednako kao što su to Stari i Novi zavjet. Izlažući svoju dušu javnosti, donosim istinu o putu traganja i konačnoga pronalaska, što li sve jedna duša treba proći da bi dosegnula svoj uzvišeni cilj.

„Pustite patnju da govori ako želite čuti istinu.“
CORNEL WEST, američki filozof

Continue reading “Srce traži zadovoljstvo — i naći će ga” →

Fashion & life, Photography

Tradicija moga sela

“Oj, garava, garava, a gdje ti je marama?” — momci pjevaju, dok djevojke odgovaraju: “Ostala, propala gdje sam sinoć spavala.” Momci nastavljaju: “Oj, garava, garava, šta si sinoć sanjala?” i djevojke im vele: “Spavala, sanjala da se s dragim vjenčala.” Prošlu subotu Bošnjačani i Bošnjačanke tako su započeli svoj nastup u Komletincima, nastupajući kao kulturno-umjetničko društvo “Branimir”, koje je osnovano davne 1914. godine. Ovo poglavlje donosi jednu ljubavnu priču koja se rodila ’98. godine, i to na probama KUD-a. Riječ je o Ivanu i Meliti Lešić (rođ. Jovanovac) koji su preko svoje ljubavi prema tradiciji našli i put jedno do drugoga, a u nošnji su se i vjenčali. Ponosni su roditelji triju sinova.

Ivan, po selu zvan “Iva” (Bartolov), sam je sagradio i uredio obiteljski stan izvan sela. Imajući čistu prirodu koja ga okružuje, taj stan, s tim okružjem, izgleda kao maleni Raj. Imala sam čast fotografirati čitavu obitelj, ponosno predstavljajući ljepotu tradicije moga sela.

Continue reading “Tradicija moga sela” →

Photography, Poetry, The story of a writer

Povratak u djetinjstvo

Premda sam sva poglavlja, osim ona o poeziji, pisala na engleskom jeziku, ovaj se puta opredijeljujem za hrvatski jezik jer je tema, o kojoj ću pisati, vezana uz djetinjstvo — točnije, uspomene kojima su me dovela plodna polja koja sam neki dan posjetila prvi puta nakon dvadesetak godina. Riječ je o zemlji koja je pripadala mojem pradjedu s majčine strane, a s kojom sam i sama, preko mojeg dide, bila povezana. Kad su još bili u moći da zemlju obrađuju, baka i dido zaputili bi se ondje te bi kopali, sadili, žnjeli, kupili šljive i odmarali pod tad velikim stablom vrbe, kojeg više nema. Ondje bih se, u hladu tog raskošnog drveta, skrila u hlad i igrala. Dido ga je zasadio kad je bio dječak.

Vrativši se u svoje selo sasvim nenadano, uspomene su se počele oživljavati. Nedugo o svom povratku, dobila sam ideju da na tim prostranstvima fotografiram nekog mladića i oživim sjećanje na svog didu, prema pričama iz didine mladosti koje mi je pripovijedala baka.

Continue reading “Povratak u djetinjstvo” →

Poetry

Zadnje kopije moje prvoizdane zbirke poezije

DSCF1259Kad sam pokupila taj jesenji list s poda, nisam se nadala da  će put koji slijedi biti tako čudesan. Doista, pokupila sam  jedan jesenji list s poda te sam, potaknuta fotografijom koju sam potom stvorila, 12. studenog 2015. odlučila napisati jedan haiku: prvi u mom stvaralačkom opusu. To neko nečuveno nadahnuće toliko je raslo da me je nagnalo i na sljedeći, i na onaj koji je potom uslijedio, i na još mnoge druge: i tako je nastalo “Zlatno  doba”, sa svim svojim već poznatim komponentama. Objavljeno o koncu lipnja 2016. godine, u lipnju godine nakon donijelo mi je i prvu književnu nagradu.

Promotivna strana u ovom je slučaju blago zaostajala zbog  mojeg  privremenog odsutstva iz države, premda je vijest o novoizdanoj zbirci dosegla časopise kao što su “Kvizorama”, “Hrvatsko slovo”, “Naslijeđe” te “Glas Koncila”. Tek o mom povratku u Bošnjake, mjesto u kojem sam provela svoje djetinjstvo, po poticaju Antuna Lešića, koji se vodi kao savjetnik načelnika za kulturu, počeo razvijati koncept da se ona konačno i obistini. Na suhom putu, kuda pjesnik prolazi, smeđežuti list — jednoć sam napisala. S tim je stihom nešto nevažno, poput običnog lista s poda, postalo sasvim važno.

Continue reading “Zadnje kopije moje prvoizdane zbirke poezije” →