Povratak u djetinjstvo

Premda sam sva poglavlja, osim ona o poeziji, pisala na engleskom jeziku, ovaj se puta opredijeljujem za hrvatski jezik jer je tema, o kojoj ću pisati, vezana uz djetinjstvo — točnije, uspomene kojima su me dovela plodna polja koja sam neki dan posjetila prvi puta nakon dvadesetak godina. Riječ je o zemlji koja je pripadala mojem pradjedu s majčine strane, a s kojom sam i sama, preko mojeg dide, bila povezana. Kad su još bili u moći da zemlju obrađuju, baka i dido zaputili bi se ondje te bi kopali, sadili, žnjeli, kupili šljive i odmarali pod tad velikim stablom vrbe, kojeg više nema. Ondje bih se, u hladu tog raskošnog drveta, skrila u hlad i igrala. Dido ga je zasadio kad je bio dječak.

Vrativši se u svoje selo sasvim nenadano, uspomene su se počele oživljavati. Nedugo o svom povratku, dobila sam ideju da na tim prostranstvima fotografiram nekog mladića i oživim sjećanje na svog didu, prema pričama iz didine mladosti koje mi je pripovijedala baka.

Continue reading “Povratak u djetinjstvo”

Zadnje kopije moje prvoizdane zbirke poezije

DSCF1259Kad sam pokupila taj jesenji list s poda, nisam se nadala da  će put koji slijedi biti tako čudesan. Doista, pokupila sam  jedan jesenji list s poda te sam, potaknuta fotografijom koju sam potom stvorila, 12. studenog 2015. odlučila napisati jedan haiku: prvi u mom stvaralačkom opusu. To neko nečuveno nadahnuće toliko je raslo da me je nagnalo i na sljedeći, i na onaj koji je potom uslijedio, i na još mnoge druge: i tako je nastalo “Zlatno  doba”, sa svim svojim već poznatim komponentama. Objavljeno o koncu lipnja 2016. godine, u lipnju godine nakon donijelo mi je i prvu književnu nagradu.

Promotivna strana u ovom je slučaju blago zaostajala zbog  mojeg  privremenog odsutstva iz države, premda je vijest o novoizdanoj zbirci dosegla časopise kao što su “Kvizorama”, “Hrvatsko slovo”, “Naslijeđe” te “Glas Koncila”. Tek o mom povratku u Bošnjake, mjesto u kojem sam provela svoje djetinjstvo, po poticaju Antuna Lešića, koji se vodi kao savjetnik načelnika za kulturu, počeo razvijati koncept da se ona konačno i obistini. Na suhom putu, kuda pjesnik prolazi, smeđežuti list — jednoć sam napisala. S tim je stihom nešto nevažno, poput običnog lista s poda, postalo sasvim važno.

Continue reading “Zadnje kopije moje prvoizdane zbirke poezije”