Gloria La Marr

Tradicija moga sela

“Oj, garava, garava, a gdje ti je marama?” — momci pjevaju, dok djevojke odgovaraju: “Ostala, propala gdje sam sinoć spavala.” Momci nastavljaju: “Oj, garava, garava, šta si sinoć sanjala?” i djevojke im vele: “Spavala, sanjala da se s dragim vjenčala.” Prošlu subotu Bošnjačani i Bošnjačanke tako su započeli svoj nastup u Komletincima, nastupajući kao kulturno-umjetničko društvo “Branimir”, koje je osnovano davne 1914. godine. Ovo poglavlje donosi jednu ljubavnu priču koja se rodila ’98. godine, i to na probama KUD-a. Riječ je o Ivanu i Meliti Lešić (rođ. Jovanovac) koji su preko svoje ljubavi prema tradiciji našli i put jedno do drugoga, a u nošnji su se i vjenčali. Ponosni su roditelji triju sinova.

Ivan, po selu zvan “Iva” (Bartolov), sam je sagradio i uredio obiteljski stan izvan sela. Imajući čistu prirodu koja ga okružuje, taj stan, s tim okružjem, izgleda kao maleni Raj. Imala sam čast fotografirati čitavu obitelj, ponosno predstavljajući ljepotu tradicije moga sela.

Continue reading “Tradicija moga sela” →

Photography, Poetry, The story of a writer

Povratak u djetinjstvo

Premda sam sva poglavlja, osim ona o poeziji, pisala na engleskom jeziku, ovaj se puta opredijeljujem za hrvatski jezik jer je tema, o kojoj ću pisati, vezana uz djetinjstvo — točnije, uspomene kojima su me dovela plodna polja koja sam neki dan posjetila prvi puta nakon dvadesetak godina. Riječ je o zemlji koja je pripadala mojem pradjedu s majčine strane, a s kojom sam i sama, preko mojeg dide, bila povezana. Kad su još bili u moći da zemlju obrađuju, baka i dido zaputili bi se ondje te bi kopali, sadili, žnjeli, kupili šljive i odmarali pod tad velikim stablom vrbe, kojeg više nema. Ondje bih se, u hladu tog raskošnog drveta, skrila u hlad i igrala. Dido ga je zasadio kad je bio dječak.

Vrativši se u svoje selo sasvim nenadano, uspomene su se počele oživljavati. Nedugo o svom povratku, dobila sam ideju da na tim prostranstvima fotografiram nekog mladića i oživim sjećanje na svog didu, prema pričama iz didine mladosti koje mi je pripovijedala baka.

Continue reading “Povratak u djetinjstvo” →

Poetry

Zadnje kopije moje prvoizdane zbirke poezije

Kad sam pokupila taj jesenji list s poda, nisam se nadala da će put koji slijedi biti tako čudesan. Doista, pokupila sam jedan jesenji list s poda te sam, potaknuta fotografijom koju sam potom stvorila, 12. studenog 2015. odlučila napisati jedan haiku: prvi u mom stvaralačkom opusu. To neko nečuveno nadahnuće toliko je raslo da me je nagnalo i na sljedeći, i na onaj koji je potom uslijedio, i na još mnoge druge: i tako je nastalo “Zlatno doba”, sa svim svojim već poznatim komponentama. Objavljeno o koncu lipnja 2016. godine, u lipnju godine nakon donijelo mi je i prvu književnu nagradu.

Promotivna strana u ovom je slučaju blago zaostajala zbog mojeg privremenog odsutstva iz države, premda je vijest o novoizdanoj zbirci dosegla časopise kao što su “Kvizorama”, “Hrvatsko slovo”, “Naslijeđe” te “Glas Koncila”. Tek o mom povratku u Bošnjake, mjesto u kojem sam provela svoje djetinjstvo, po poticaju Antuna Lešića, koji se vodi kao savjetnik načelnika za kulturu, počeo razvijati koncept da se ona konačno i obistini. Na suhom putu, kuda pjesnik prolazi, smeđežuti list — jednoć sam napisala. S tim je stihom nešto nevažno, poput običnog lista s poda, postalo sasvim važno.

Continue reading “Zadnje kopije moje prvoizdane zbirke poezije” →

Philosophy, Photography

Portraiture (the stories the objects said)

This is yet another story about the friendship — and it had such an interesting beginning. I met Eoin more than two years ago in front of the big gates of the Trinity college: not that I asked for some directions, but for him to take a photograph. Our conversation, I believe, would not appear if in that moment, in the spot where I wanted to stand, a large group of tourist stopped to discuss something. The unpleasant silence that appeared afterwards was broken with a simple question: “Are you a student over here?” He answered: “Yes, I study philosophy.” This was a certain beginning with no end.

After hearing the answer, that one photograph was not important any more: what was important is meeting somebody who studies philosophy, who is sincere, clever and ready to discuss. Eventually, that one photograph was made, somewhere in-between our half an hour conversation, with our contacts exchanged. The photo story that follows is the story of his, told by the objects he uses.

Eoin, 38 ↓

Continue reading “Portraiture (the stories the objects said)” →

The love for baking

Vegan cashew bites

Which ingredients to use?

For approx. 30 pieces: 140 g cashew nuts, 70 g powdered sugar, 2 tbsp coconut four, 3 tbsp coconut flakes, 90 ml coconut oil and 2 squares of dark chocolate, a bit of powdered sugar and chopped cashew nuts to decorate (optionally).