Pastirica

Čini mi se da ću ovim poglavljem učiniti nešto prijelomno ― odlučujem ovo i buduća poglavlja pisati na hrvatskom jeziku. Doduše, to sam i ranije znala učiniti (napose onda kada bih pisala o svojoj poeziji), no ovo poglavlje vuče me da ga predstavim nikako drugačije no tako: i sam naziv lijepo mi zvuči kada ga naslovim „Pastirica“.

Zamišljam zelene poljane, mir u duši, bose noge i livadno cvijeće. To je seoska raskoš, neko buduće doba. Prošlost, koja mi je nekoć bila mila, neka se ponovi.

― iz druge zbirke poezije

Continue reading “Pastirica”

Povratak u djetinjstvo

Premda sam sva poglavlja, osim ona o poeziji, pisala na engleskom jeziku, ovaj se puta opredijeljujem za hrvatski jezik jer je tema, o kojoj ću pisati, vezana uz djetinjstvo — točnije, uspomene kojima su me dovela plodna polja koja sam neki dan posjetila prvi puta nakon dvadesetak godina. Riječ je o zemlji koja je pripadala mojem pradjedu s majčine strane, a s kojom sam i sama, preko mojeg dide, bila povezana. Kad su još bili u moći da zemlju obrađuju, baka i dido zaputili bi se ondje te bi kopali, sadili, žnjeli, kupili šljive i odmarali pod tad velikim stablom vrbe, kojeg više nema. Ondje bih se, u hladu tog raskošnog drveta, skrila u hlad i igrala. Dido ga je zasadio kad je bio dječak.

Vrativši se u svoje selo sasvim nenadano, uspomene su se počele oživljavati. Nedugo o svom povratku, dobila sam ideju da na tim prostranstvima fotografiram nekog mladića i oživim sjećanje na svog didu, prema pričama iz didine mladosti koje mi je pripovijedala baka.

Continue reading “Povratak u djetinjstvo”

Zadnje kopije moje prvoizdane zbirke poezije

DSCF1259Kad sam pokupila taj jesenji list s poda, nisam se nadala da  će put koji slijedi biti tako čudesan. Doista, pokupila sam  jedan jesenji list s poda te sam, potaknuta fotografijom koju sam potom stvorila, 12. studenog 2015. odlučila napisati jedan haiku: prvi u mom stvaralačkom opusu. To neko nečuveno nadahnuće toliko je raslo da me je nagnalo i na sljedeći, i na onaj koji je potom uslijedio, i na još mnoge druge: i tako je nastalo “Zlatno  doba”, sa svim svojim već poznatim komponentama. Objavljeno o koncu lipnja 2016. godine, u lipnju godine nakon donijelo mi je i prvu književnu nagradu.

Promotivna strana u ovom je slučaju blago zaostajala zbog  mojeg  privremenog odsutstva iz države, premda je vijest o novoizdanoj zbirci dosegla časopise kao što su “Kvizorama”, “Hrvatsko slovo”, “Naslijeđe” te “Glas Koncila”. Tek o mom povratku u Bošnjake, mjesto u kojem sam provela svoje djetinjstvo, po poticaju Antuna Lešića, koji se vodi kao savjetnik načelnika za kulturu, počeo razvijati koncept da se ona konačno i obistini. Na suhom putu, kuda pjesnik prolazi, smeđežuti list — jednoć sam napisala. S tim je stihom nešto nevažno, poput običnog lista s poda, postalo sasvim važno.

Continue reading “Zadnje kopije moje prvoizdane zbirke poezije”

Ususret novoj zbirci poezije

U razdoblju od 19. travnja do 18. rujna ove godine nastajala je moja četvrta po redu zbirka poezije. 99 pjesama, koje će biti predstavljene vrlo simboličnim nazivom, pisane su kao pjesme u prozi koje obično sadržavaju 5 do 7 rečenica. Ova je zbirka po nečemu vrlo jedinstvena — svaka od pjesama zvuči poput uvodnih riječi jednog od 99 poglavlja i kao da im ne pristaje stojati odvojeno jedna od druge, da tako dovoljno kažu: nužda je sagledati ih u sklopu cjeline. Pjesme, pročitane od početka do kraja, pripovijedaju priču — ili 99 momenata te priče. Bio je zadatak izdvojiti tek neke momente da po sebi dovoljno poruče.

Uljane su se boje razlile po mojoj koži. Gledala sam kako se slijevaju, a sada me muči gubitak vremena. Teško ih je bilo sprati! Oduševljena tim nečuvenim događajem, nisam ga obustavila u početku. Tako čovjek podnosi i laži: dok se oduševljava iluzijama, ne misli na vrijeme koje će mu trebati da ih spere sa sebe. Iluzije su uljane boje koje su lijepe samo dok se slijevaju.

pc7zzbKc9

Continue reading “Ususret novoj zbirci poezije”

Moje „Zlatno doba“

Premda je moja prva zbirka poezije bila objavljena 30. lipnja 2016. godine, ona svoje pravo mjesto među čitateljima nije pronašla do nedavno. U travnju ove godine aplicirala sam na natječaju za nagradu koja nosi ime prvoga ilirca u Bosni, „fra Martin Nedić“, i 15. lipnja primila svoju prvu književnu nagradu.

Continue reading “Moje „Zlatno doba“”