“Oj, garava, garava, a gdje ti je marama?” — momci pjevaju, dok djevojke odgovaraju: “Ostala, propala gdje sam sinoć spavala.” Momci nastavljaju: “Oj, garava, garava, šta si sinoć sanjala?” i djevojke im vele: “Spavala, sanjala da se s dragim vjenčala.” Prošlu subotu Bošnjačani i Bošnjačanke tako su započeli svoj nastup u Komletincima, nastupajući kao kulturno-umjetničko društvo “Branimir”, koje je osnovano davne 1914. godine. Ovo poglavlje donosi jednu ljubavnu priču koja se rodila ’98. godine, i to na probama KUD-a. Riječ je o Ivanu i Meliti Lešić (rođ. Jovanovac) koji su preko svoje ljubavi prema tradiciji našli i put jedno do drugoga, a u nošnji su se i vjenčali. Ponosni su roditelji triju sinova.
Ivan, po selu zvan “Iva” (Bartolov), sam je sagradio i uredio obiteljski stan izvan sela. Imajući čistu prirodu koja ga okružuje, taj stan, s tim okružjem, izgleda kao maleni Raj. Imala sam čast fotografirati čitavu obitelj, ponosno predstavljajući ljepotu tradicije moga sela.
Vrativši se u Bošnjake nakon punih četrnaest godina izbivanja, moje su se oči otvorile za ono što je u mojemu selu istinski lijepo. U želji da to predstavim fotografijom, obratila sam se obitelji Lešić za fotografiranje u narodnoj nošnji, poznavajući ih do tada tek površno — premda sam bila u blizini kada su u crkvu stigli na kolima, odjeveni u narodnu nošnju za svoje vjenčanje. U selu je to bio divan događaj jer su se mnogi stariji mještani našega sela prisjećali svojih vjenčanja, koja su se odvila upravo tako — poput vjenčanja mojega dide i bake (s majčine strane).
Upitala sam ih: “Što vam se svidjelo jedno na drugome?”
Ivan: “Sve!”
Melita: “Sve!” (osmijeh)
Nekoć se to zvalo “ašikovanje”, a u kasnije vrijeme “ofiranje” — pa su Ivan i Melita “išli ofirat’ nediljom u Martiny poslje probe”. Baka mi je pričala kako je išlo njeno “ašikovanje” s didom: dido joj dođe kući, a ona utekne na bašču — i tako par puta. Međutim, dido je bio uporan i uvijek iznova dolazio. Tada joj je majka rekla: “Dosta više, momak je tu i iđi s njim divanit’.”
“Eh, da mi je ljubit’ Bošnjakušu, dao bi joj i srce i dušu!”
Upitala sam Melitu: “Kako se osjećaš u narodnoj nošnji?”
Melita: “Vruće! I smeta mi ‘vo na glavi. Ja to volim, ponosno, nacifrano.”
S nama su bili i njihovi sinovi, (od najstarijega prema najmlađemu) Antun, Luka i Josip. Oni, skupa sa svojim roditeljima, uživaju i vole tradiciju Bošnjaka. Bili su vrlo razigrani, “divanili” su i “pripovidali” kako je to nekoć bilo (imitirajući odrasle). S roditeljima često dolaze na stan ljuljati se i igrati nogomet. Luka i Josip vole zasvirati i u tamburicu samicu.
© Gloria La Marr
Lokacija: Bartolov stan u Bošnjacima
Modeli: Ivan i Melita Lešić te Antun, Luka i Josip
(Bartolovi)
Summary. With these photographs I wanted to show the tradition of my village in its full beauty: the family that wears the traditional costumes lives it and enjoys it. Ivan and Melita Lešić, the proud parents of three sons, took me to their land outside of the village and we took the photographs over there — so the whole scene looks authentic. I feel very proud seeing our cultural heritage, so rich and beautiful, carrying many years of dedication and preserving no matter of the modern values.
Gloria La Marr 