Kad sam pokupila taj jesenji list s poda, nisam se nadala da će put koji slijedi biti tako čudesan. Doista, pokupila sam jedan jesenji list s poda te sam, potaknuta fotografijom koju sam potom stvorila, 12. studenog 2015. odlučila napisati jedan haiku: prvi u mom stvaralačkom opusu. To neko nečuveno nadahnuće toliko je raslo da me je nagnalo i na sljedeći, i na onaj koji je potom uslijedio, i na još mnoge druge: i tako je nastalo “Zlatno doba”, sa svim svojim već poznatim komponentama. Objavljeno o koncu lipnja 2016. godine, u lipnju godine nakon donijelo mi je i prvu književnu nagradu.
Promotivna strana u ovom je slučaju blago zaostajala zbog mojeg privremenog odsutstva iz države, premda je vijest o novoizdanoj zbirci dosegla časopise kao što su “Kvizorama”, “Hrvatsko slovo”, “Naslijeđe” te “Glas Koncila”. Tek o mom povratku u Bošnjake, mjesto u kojem sam provela svoje djetinjstvo, po poticaju Antuna Lešića, koji se vodi kao savjetnik načelnika za kulturu, počeo razvijati koncept da se ona konačno i obistini. Na suhom putu, kuda pjesnik prolazi, smeđežuti list — jednoć sam napisala. S tim je stihom nešto nevažno, poput običnog lista s poda, postalo sasvim važno.
Sabiranje ideja i pripremanje materijala za promociju zbirke trajalo je više od mjesec dana i ja sam vrlo vrijedno prionula tom zadatku. Pazila sam na silne detalje i težila da čitav ugođaj začinim dozom vlastite vizije estetike: tako su pozivnice sadržavale i moj vlastoručni potpis, zarolane i s mašnom; sastavila sam letak s osnovnim značajkama zbirke, ovaj put s naznakom datuma; umjetno cvijeće, lijepo umotane knjige te poster, koji je za tu prigodu za mene osmislila Alice Negri, zajedno su naznačavali da je posrijedi jedna romantična duša. Osobito sam zahvalna jer sam imala priliku realizirati događaj u ambijentu kakav je Šumarski muzej u Bošnjacima, koji odista odiše nekom povijesnom, tradicionalnom ljepotom.
I sam je voditelj, Antun Leaković, o koncu događaja u knjigu dojmova upisao sljedeće:
Osjećam da će Nevenka zaista ostvariti blistavu i veliku slavu, poput mora, blistavu i veliku.
(25. veljače 2018.)
Od tri dijela promocije, od kojih je svaki nosio naziv jednog od tri dijela zbirke, meni je pripao prvi dio, dok je drugi izlagao već spomenuti Antun Lešić, a treći Antonija Rukavina, nastavnica Hrvatskog jezika i književnosti u Tolisi, ujedno dobra prijateljica koja me je višestruko podržala. Program je vodila Marija Golubičić, koja je skupa s Markom Juzbašićem doprinijela i s dvije glazbene jedinice. Događaju se odazvao i načelnik Bošnjaka, Andrija Juzbašić, koji je u ime Općine sufinancirao događaj i otkupio određeni broj knjiga. Zahvalna sam na velikom broju odazvanih, a posebice onima koji su kupnjom zbirke podržali moj daljnji umjetnički rad (fotografije s događaja nalaze se ovdje).
Što za zbirku kažu čitatelji?
“Doista je nevjerojatno u koliko se ovih stihova prepoznajem i koliko bi ih želio podijeliti s drugima. Ono što me oduševljava jest tvoja konstanta u spominjaju dobra. To nije ono dobro ili ono lijepo što je, da tako kažem, istrošeno, već ono što ima istinsku bit — s jedne strane muškarca i s druge strane žene. Svojevrsna blagost u produkciji stihova brusi ti globalnu misao zbirke. Simpatični, a opet jaki motivi kave, kolača, cvijeća kao da daju notu životnoga, nečega što se može okusiti. U tome pogledu zbirka diše u potpunosti. Uvjeren sam da ću se ovim stihovima češće vraćati jer su doista pravo bogatstvo. Svaki od njih kao da je jedna duhovna kula koja, evo, meni budi osjećaje koje sam imao i imam, a gdje se na tekstualnome primjeru mogu poistovjetiti.” Antun, Bošnjaci
“Upravo sam pročitao tvoju knjigu i stekao utisak da se sa svakim haikuom čovjek može poistovjetiti jer svaki od njih nosi svoju misao, neku našu želju ili maštu, a neke bi mogli primijeniti kao nepisane zakone kroz život. Neki su tako jasno napisani da se čitanjem automatski stvara slika svake riječi ukomponirane u misao. S nekima sam se našao tako poistovjećen, kao da si prenijela neke moje misli. U svakom slučaju, sanjara u sebi ili realista života možemo naći u tvojim stihovima. Samo nastavi stvarati jer pjesnici su ukras svijeta.” Nenad, Bošnjaci
“Stihovi Glorije La Marr nešto su za čime posežem kada dani postanu teški i oblačni, a iz vida se gubi radost. Ova zbirka sadrži baš to: životnu radost, opisanu čisto i jednostavno, male istine izrečene slikama koje svi razumijemo – sjećanja djetinjstva, nade mladosti, utjehe prijateljstva, korisnost dobrote, čuda ljubavi… Poput male kockice čokolade, svaki haiku nosi dozu ljupkosti i zasladi trenutak. „Zlatno doba“ dobila sam na dar i jedna je od najdražih knjiga koje posjedujem.” Zorana, Slavonski Brod
Za vlastiti primjerak pišite na: glorialamarr@gmail.com
Hvala na čitanju!
Summary. This chapter summarizes the preparation for the promotion of my first published poetry book and how the event was. This whole path seems to be way too surprising for me, since the moment it began: it was the 12th of November 2015 when I found a leaf on the floor, photographed it and wrote a haiku on that event — my first haiku ever. The inspiration was so strong I continued to write so I finished it with a book made of 399 poems, my first literary award and, now, a promotion of the same poetry book with many copies sold. The chapter also tells the impressions of the ones who read it. The photographs from the event can be found on this link and a couple of more sentences on the same book over here.
Gloria La Marr 